2024. április 26. péntek
Ma Ervin, Klétusz névnap van.
Alapító: Bódis Gábor & Németh Árpád (MCMXC)

Fiók

Felhasználónév:

Jelszó:

Legnépszerűbb

Végre egy örömhír: a kvótareferendumon a határon túli magyar állampolgárok is részt vehetnek

És ez még jobb: akinek nincs magyarországi lakcíme, levélben adhatja le szavazatát. >

Tovább

Egy „Széchenyi-idézet” nyomában

„Minden nemzetnek olyan kormánya van, aminőt érdemel. Ha valami oknál fogva ostoba vagy komisz emberek >

Tovább

Szeles Mónika exkluzív

1986-ban Mónika valahol Dél-Amerikában megnyerte a korosztályos világbajnokságot, s amikor hazajött, akkor készítettem vele ezt >

Tovább

Európa, a vén kurva

E sorok írójának csak az a törté­nelmi tapasztalat jutott osztályrészéül, hogy hintalovazás közben hallgassa végig az >

Tovább

The Orbán family’s enrichment with a little government help

„Azt hiszem elképednénk a jelenlegi magyar miniszterelnök korrumpáltságának mélységétől.” Hungarian Spectrum: >

Tovább

Churchill és Bódis békés szivarozása helyett jaltai konferencia

Tulajdonképpen egy farsangi szivarozáson kellett volna találkoznia a krími félszigeten Churchillnek és Bódisnak 1945 februárjában – >

Tovább

A gyertyák csonkig égnek

„Az ember lassan öregszik meg: először az élethez és az emberekhez való kedve öregszik.” Márai Sándor >

Tovább

Egyik gyakornokunk szülinapját ünnepeltük

A bohókás ünnepeltet a kezében tartott tábláról lehet felismerni, amelyik egyben az életkorát is jelzi. Még fiatal, >

Tovább

A kiválasztott nép ilyennek látja Európát

Spitzertől: >

Tovább

A fehér kabát

Gabor,I like your white coat.Your pal,Tony Curtis >

Tovább

A Napló Naplója

Kissé élcelődve azt meséltük, hogy minden a Magyarzó Pistike bálján kezdődött, amikor Árpád a söntésnél találkozott >

Tovább

Szeretet

Amíg egy férfi új autóját fényezte, a kisfia felvett egy követ, és vonalakat karcolt az autó >

Tovább

Na krilima Turula

Zašto je rečnik premijera Mađarske Viktora Orbana sve oštriji i ponekad sablasno podseća na teorije krvi i tla

Bódis Gábor
Bódis Gábor
Na krilima Turula

Od pretposlednjeg dana septembra malo mesto blizu Segedina, Opustaser je postao tema broj jedan raznih komentara i blogova, ne samo u Mađarskoj. Naravno, neprocenjivi doprinos tome je dao Viktor Orban, premijer koji je tog lepog sunčanog dana održao govor koji se pamti.

A ni povod nije bio svakidašnji. Otkriven je spomenik (više od 10 metara visok) koji simbolizuje Režim nacionalnog jedinstva tj. vladavinu konzervativne Fides stranke (u prevodu Savez mladih demokrata, koji je malo potrošen naziv, ne samo zbog uzrasta osnivača, nego i zbog skretanja sa puta liberalizma i demokratije). A pošto su Mađari „svetska nacija” (izvor: Viktor Orban, malo ranije) to će reći da se nacionalne granice  ne poklapaju sa državnim granicama, za skulptora je odabran vajar iz Zakarpatske oblasti susedne Ukrajine gde žive i Mađari. A ni datum nije slučajno odabran: dan Svetog Mihajla (puno ime mađarskog premijera je Viktor Mihalj Orban).

Opustaser, gde se nalazi i Nacionalo-istorijski Spomenpark je prema pisanju Anonimusa, pisara kralja Bele iz 12. veka je mesto gde je vođa mađarskih plemena, Arpad u toku osvajanja domovine skupio plemenske poglavice i tu je navodno osnovana jedinstvena mađarska država. Od tada su istoričari, najblaže rečeno ispoljili skepticizam što se tiče uverljivosti ove priče. Ali to ni u najmanju ruku ne ometa aktuelne kreatore sistema nastalog posle „revolucije u glasačkim prostorijama” (izvor isti). Odlučili su da simbolično označe ponovno uspostavljenje osnova mađarske države.

Ovom ambijentu je bio prilagođen i govor predsednika vlade. On je rekao da „smo mi (Mađari – prim. autora) rođeni u sokolu (simbolična ptica turul, nalik na sokola i na orla, najvidljivija, kao ogroman spomenik na autoputu prema Beču, iznad Tatabanje), kao što smo rođeni i u našem jeziku i istoriji”. Znači da se mađarska deca rađaju već sa određenim kognitivnim sposobnostima. Orban je govorio i o praslici (őskép), koji se simbolično pojavljuje u „turulu”, koji se sa svoje strane povezuje sa legendom rađanja dinastije Arpada.

Ali to je bilo samo zagrevanje: Orban je potom govorio o tome da kao i gazde-domaćini i političari moraju znati čitati znakove. Jedan od znakova koje mađarski premijer vidi je sledeći: „svet novih zakona se približava Evropi”. On je upozorio da taj novi svet neće biti prijatno mesto, i njegov će prvi zavet biti: „da će se članovi jakih nacija ujediniti, a članovi slabih će nestati”. Zato Mađari treba da čitaju znakove.

Orban se okrenuo i Novom testamentu, odakle je izvukao deo o svetom Arhangelu Mihailu, koji se na nebu zaratio sa aždajom i pobedio ju je. Tako su izgnani na zemlju Lucifer i Sotona.

Mađarski premijer je izvukao pouku: „mi, Mađari Nacionalnog jedinstva treba da istisnemo sa svojom ljubavi, služenjem i radošču sva zla i neslaganja iz mađarskog života”.

Odmah posle govora pojavile su se analize. Recimo poznati stručnjak za segregaciju Magdolna Maršovski ističe da je Orban rekao da su Mađari krvom povezani („praslika pripada krvi i domovini”) što podseća na nemačku rasističku teoriju (Blut-und-Boden Mythos). Prema ovom stručnjaku u govoru je stalno prisutna dihotomizacija tj. podela na Dobre i Zle. Pri tome su dobri nacionalni i zli nenacionalni. Za potonje nema mesta na nebu (odnosno: među nama). To je najava otvorene primene sile – dodaje Maršovski.

Ali možda su motivi sve mističnijeg izražavanja leže u ovozemaljskim okolnostima? Ako isključimo zdrastvene razloge (mada ih ne treba potpuno odbaciti), onda se treba okrenuti današnjici. A ona pokazuje da Fides polako, ali sigurno gubi na popularnosti. Ispitivanja javnog mnenja pokazuju da još uvek vodi među strankama, ali socijalisti im se opasno približavaju. Šta više, u poslednjim odmeravanjima snaga, socijalistički kandidat je dobio izbore ispred Fidesovog čoveka (u Dunafeldvaru birao se gradonačelnik, a u jednom okrugu u Šopronu delegat). To se nije dogodilo još od 2010. godine i opozicija već naveliko priča o trendu preokreta. Možda je ovo prerano i preterano, ali je činjenica da sva istraživanja pokazuju da se broj pristalica Režima nacionalnog jedinstva sveo na oko milion, najviše milion i 200 hiljada vernih simpatizera. Ovo je jako jezgro, sastavljeno od ljudi koji imaju koristi od vladavine Fidesa i od onih koji veruju Orbanu bez obzira na stvarnost. Treba priznati mađarskom premijeru da je uspeo da izgradi imidž političara koji uvek zna šta hoće i koji se bori za prava Mađara. Bez obzira što je ta borba besmislena i nepotrebna.

Najinteresantniji primer koji osvetljava karakter „oslobodilačke borbe” je igra sa Međunarodnim monetarnim fondom. Viktor Orban i njegova desna ruka, Đerđ Matolči, ministar i ekonomije i finansija, pre više od godinu dana izgnali su (njihov izraz) MMF, jer su procenili da Mađarska može i bez pomoći te međunarodne institucije da prebrodi svoje ekonomske nedaće. Veću ulogu u toj odluci je odigrala želja mađarskog premijera, da nikom ne dopušta da mu diktira uslove.

Stvari su se međutim pogoršale i ipak je procenjeno da bez MMF-a ne ide. Naravno, nikako se ne radi o nekakvom stand by aranžmanu, ili o stvarnom koriščenju kredita, nego samo o „zaštitnoj mreži” koja bi uspokojila investitore – zvučila je i dan danas zvuči zvanična propaganda. Da situacija nije naivna, svedoči i smena jednog ministra, koji je vodio pregovore sa MMF-om i dovođenje drugog, pouzdanijeg i bližeg Orbanovom najužem okruženju. Novi pregovarač, Mihalj Varga stalno izjavljuje da će prekinuti pregovori nastaviti, dok premijer ne odustaje od stava da Mađarska može i sama. I nastavlja svoju oslobodilačku borbu. Vladin dnevni list, Mađar Nemzet (Mađarska nacija) napisao je da je došao u posed liste zahteva MMF-a, koja počinje sa stavkom, da se smanje penzije. Uzalud je MMF demantovao da uopšte postoji takav spisak, da nije uobičajeno da oni postavljaju takve uslove, borba se rasplanula. Viktor Orban je ratoborno izjavio da on neće podleći pritiscima, naročito ne pod takvim uslovima. A uslovi ne postoje!

Međutim jezgro od milion ljudi veruje u tu verziju priče ili neće da čuje ništa drugo. Tako je lakše. A za ekonomiju kao da niko ne brine, izuzev milion i o Mađara koji žive ispod minimuma i sve veći broj onih stručnjaka (najviše lekara), koji odlaze u inostranstvo.

Problem je u tome, što sa toliko birača ne mogu da se dobiju izbori. Vlada se trudi, menja izborne zakone, ne samo ustav. Prepolovili su budući sastav parlamenta, uvode prethodnu registraciju (!), biće samo jedan krug izbora, a ne dva kao do sada. Menjaju se ozborni okruzi na osnovu principa da gde je Fidesu naklonjena većina smanjuje se okrug, tamo gde su socijalisti popularniji ili je mnogo neodlučnih, povećava se.

Sve to ipak nije dovoljno. A gde se mogu naći eventualni novi simpatizeri? Naravno, samo na krajnjoj desnici. Zato zvuče izjave ne samo Orbana, nego i predsednika parlamenta, Kevera, kao da ih je izrekao vođa ekkstremne desnice, partije Jobbik (Bolji, skraćenica od Jobbik Magyarországért, Za bolju Mađarsku). Zato se stavljaju u obaveznu lektiru pisci sumnjivog kvaliteta ali i ubedljive antisemitske i fašističke prošlosti. I zato se hrani ideja o novom Hortijevskom mitu, sklanjaju se spomenici državnika koji su pripadali levici.

Vlada Viktora Orbana kao da ostvaruje ideje stranke Jobbik.

Najnovija ideja je da se zabrani izraz oslobođenje za dolazak sovjetskih trupa na kraju drugog svetskog rata, jer se oni smatraju okupatorima. Čak ponekad se i vojnici-žrtve hortijevske vojske, koji su poginuli negde kod reke Don (valjda i tamo braneći mađarske državne interese) nazivaju herojima.

Ištvan Tarloš, gradonačelnik Budimpešte (zvanično nije član Fidesa, ali nezvanično sluša) je odlučio da ulice glavnog grada „oslobodi” od bivših komunista. Poslednja žrtva je pisac Joži Jene Teršanski, koji je među najpoznatijima. Ulica koja je do sada nosila njegovo ime sada se naziva imenom jednog popa, za koga niko nije čuo.

A šta je krivica nesrećnog pisca, koji nije ni bio Jevrejin (tako se upitao jedan slušalac u emisiji jedinog opozicijskog radija)? I nije ni bio omiljen od strane komunista. Recimo kada je ranih pedesetih tadašnji pisci dobili priliku da napišu hvalospev Ocu nacije, mađarskoj kopiji Staljina, za njegov 60. rođendan, Teršanski je dao naslov svom delu Suspenzori. Maćaš Rakoši naime je bio jako nizak i morao je nosi suspenzore. Naravno, ovo nije nikad objavljeno.

Valjda mu se baš zato zamera. Jer neki njegovi savremenici, koji su pisali stvarne hvalospeve, postali su obavezna lektira.

2012. október 11.
Küldje tovább ezt a cikket.

Kommentek

Ehhez a cikkhez még nem fűztek megjegyzést.

Komment írásához be kell jelentkeznie.

Legfrissebb

Legitim parlamenti képviselet nélkül

Kovács, Bájity és Juhász is ékes példája annak, hogy Szerbia a korlátlan lehetőségek országa. Elég csak >

Tovább

Együtt

Zolikám, királyság van, duruzsolás van a bogrács körül, úgy élünk mint az igaziak, mint ahogy a >

Tovább

(ÁMOK)FUTÓ A „KITAPOSOTT ÚTON”

Pásztor Bálint a Szerb Haladó Párttal, a Szerb Fogadalomtevők Pártjával és a Szerb Radikális Párttal szövetkezésben >

Tovább

Fake news és post-truth!

Szerinem ez a két szintagma korunk legveszélyesebb kórja. Sokan ebből arra következtetnek, hogy semmi mellett sem >

Tovább

A fegyverek dörögnek, mi pedig bulizunk

Igaz, a remény csak azokat hagyhatja cserben, akiknek voltak reményeik, illúzióik vagy utópiáik.  Az értelmiségi filiszter távol >

Tovább

A demagóg lojalitás jutalma

Az EP-képviselői jelölése alkalmából Vicsek a Magyar Szó nevű véemeszes napilapnak elmondta, hogy az Európai Parlamentben >

Tovább

VMSZ-POFONOK A VAJDASÁGI MAGYAROKNAK

Az utóbbi időben többen is rámutattak, köztük jómagam is, hogy a magyar közösség jelenlegi válságán – >

Tovább

Torontáltordára kéne menni

Az alkalmi nyelvészkedés után a hölgy visszatért az eredeti kérdéséhez: hogy fog eljutni Torontáltordára személygépkocsi nélkül. >

Tovább

Folytatódik a kis bácskai sárdobálás

Azok, akik hűségesen kiszolgálták Lovas Ildikót, vagy akiket ő helyezett fontos tisztségbe, most majd rá hárítják >

Tovább

RENDSZERÖSSZEOMLÁS: AZ ÚJVIDÉKI BÖLCSÉSZKAR AUTONÓMIÁJÁNAK BOTRÁNYOS TIPRÁSA

A bölcsészkar blokádja olyan példátlan, mesterségesen generált, megengedhetetlen botrány, amely még véletlenül sem csupán dr. Dinko >

Tovább

Ismét

Egy harmincnégy évvel ezelőtti Hét Nap harmadik oldala. Sajtótörténeti jelentőségű impresszum, még mindig izmos, jóval negyvenezer >

Tovább

Mikor tévesztettünk utat és miért?

Mikortól kezdődött a Magyar Nemzeti Tanácsban a VMSZ kétharmados többsége.? Milyen erők marginalizálták a többi kisebbségi >

Tovább