Ma Gergely, Katinka, Alberta, Édua névnap van.
Fiók
Jelszó:
Legnépszerűbb
Végre egy örömhír: a kvótareferendumon a határon túli magyar állampolgárok is részt vehetnek
És ez még jobb: akinek nincs magyarországi lakcíme, levélben adhatja le szavazatát. >
Egy „Széchenyi-idézet” nyomában
„Minden nemzetnek olyan kormánya van, aminőt érdemel. Ha valami oknál fogva ostoba vagy komisz emberek >
Szeles Mónika exkluzív
1986-ban Mónika valahol Dél-Amerikában megnyerte a korosztályos világbajnokságot, s amikor hazajött, akkor készítettem vele ezt >
Európa, a vén kurva
E sorok írójának csak az a történelmi tapasztalat jutott osztályrészéül, hogy hintalovazás közben hallgassa végig az >
The Orbán family’s enrichment with a little government help
„Azt hiszem elképednénk a jelenlegi magyar miniszterelnök korrumpáltságának mélységétől.” Hungarian Spectrum: >
Churchill és Bódis békés szivarozása helyett jaltai konferencia
Tulajdonképpen egy farsangi szivarozáson kellett volna találkoznia a krími félszigeten Churchillnek és Bódisnak 1945 februárjában – >
A gyertyák csonkig égnek
„Az ember lassan öregszik meg: először az élethez és az emberekhez való kedve öregszik.” Márai Sándor >
Egyik gyakornokunk szülinapját ünnepeltük
A bohókás ünnepeltet a kezében tartott tábláról lehet felismerni, amelyik egyben az életkorát is jelzi. Még fiatal, >
A kiválasztott nép ilyennek látja Európát
Spitzertől: >
A fehér kabát
Gabor,I like your white coat.Your pal,Tony Curtis >
A Napló Naplója
Kissé élcelődve azt meséltük, hogy minden a Magyarzó Pistike bálján kezdődött, amikor Árpád a söntésnél találkozott >
Szeretet
Amíg egy férfi új autóját fényezte, a kisfia felvett egy követ, és vonalakat karcolt az autó >
Napi ajánló
Dabradašli u Subaticu!
Kritikovati ovu farsu i šaradu sa polazne tačke po kojoj „bunjevački jezik ne postoji“ (nego je to samo jedan živopisni lokalni dijalekt, kao i desetine drugih od Sutle do Vardara) ima temelja i smisla samo ako isti kriterijum primenimo i na njegovu „stariju braću“, tj. na srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezik, jer ovi takođe ne postoje kao zasebni jezici koji bi se mogli iole ozbiljno izdvojiti iz skupne novoštokavske osnove... Očekujem da se pojave nove etničke grupe koje će istaći svoje legitimne pretenzije prema trenutno neraspoređenim samoglasnicima, pa bismo mogli dobiti i nazive Subetica, Subitica i Subutica. Smešno, smiješno ili smišno? Mindegy. Teofil Pančić:
Može li jezik da oboli, kao čovek? I ako može, kako se to manifestuje? Može li, recimo, jezik da doživi nekontrolisano bujanje ćelija, ne baš benignih? Neku vrstu nagomilavanja, umnožavanja tkiva, koja nipošto nije znak zdravlja? Nego ga, naprotiv, vodi u propast: iako izgleda kako ga je sve više, on se zapravo smanjuje, kopni.
U vreme našeg odrastanja, koje danas neretko i mitologizujemo, u SAP Vojvodini smo imali pet službenih jezika, a zvali su se: srpskohrvatski, mađarski, slovački, rumunski i rusinski. Zašto baš tih pet, a ne neki drugi? Zato što je to odgovaralo i demografskoj i linvgističkoj slici stvarnosti. Ništa tu nije bilo suvišno, a ako je nešto nedostajalo, to je po svoj prilici bio romski. Ali, to je priča za sebe.
Šta se u međuvremenu desilo sa onih pet službenih jezika? Potonjih četiri su tamo gde su i bili, ali sa srpskohrvatskim se desilo nešto neobično: nestao je, čini se kao da je preminuo, a istovremeno, tkivo tog jezika jeste nekontrolisano nabujalo, umnožilo se, rascepilo se, ima ga svugde i pojavljuje se u sve neobičnijim formama. I nikako ne deluje kao da mu je dobro. Prvo se podelio na srpski i hrvatski, onda je od „srpskog“ otpao crnogorski, a negde u međuprostor između njih smestio se i bosanski. Sada je, pak, od „hrvatskog“ otpao bunjevački, tako što je postao četvrti službeni jezik u opštini Subotica. Ništa nam ne garantuje da će se bujanje zaustaviti na toj tački, da neće biti novih cepanja tkiva; pokušaji nekih da to spreče pozivajući se na „veštačkost“ podele su promašeni i zakasneli, ukoliko se nisu založili već protiv prve podele. Prva podela je unapred legitimisala sve ostale ili, drugačije rečeno, sasvim je normalno da kad jednom uđete u pogrešan voz, sve stanice na vašem putu budu pogrešne.
Ali, odakle uopšte sva ova kvazivavilonska pometnja? Njen je izvor u nedotupavnoj dogmi provincijalnih nacionalista svih fela da „svaki narod mora imati svoj jezik“, jezik koji ga sasvim precizno odvaja od drugih naroda, jezik koji obeležava jasnu demarkacionu liniju između različitih etničkih (id)entiteta. To je notorna budalaština, što se može videti na bezbrojnim primerima širom sveta: niti „svaki narod“ ima „svoj jezik“ nego mnogi dele jedan, niti je nemoguće čak i ono obrnuto, da jedan narod govori više različitih jezika (Švajcarci, na primer).
Primenjeno na tzv. naše prilike, iz nesporne činjenice da postoje ljudi koji sebe etnički definišu kao Srbe, Hrvate, Bošnjake, Crnogorce i naposletku Bunjevce (a spisak se može još proširivati, daljim deljenjem bilo kojeg od delova već izdeljene „prvobitne mase“; možda se npr. Šokci jezički otcepe od Bunjevaca?) ne proizilaze po automatizmu ama baš nikakve „jezičke“ posledice, baš kao što nema jezičkih posledica proizilazećih iz činjenice da neki ljudi sebe zovu Nemcima, a neki drugi Austrijancima, i što čak i postoje države koje se po njima zovu: jezik im je, naime, i dalje isti, zajednički. I to bez obzira na minorne leksičke i ostale razlike unutar njegovog tkiva, a koje su, uostalom, karakteristika svakog jezika. Tkivo je bogato i zdravo, nema nekontrolisanog bujanja i cepanja.
Kako god bilo, famozni „identitetluk“, kao jedna od lukrativnijih podindustrija pod kontrolom ovdašnjih političkih mešetara i etnobiznismena, uporno proizvodi nove i nove apsurde, ne samo na polju jezika. Najnoviji „bunjevački“ slučaj nije u tom smislu, dakle strukturno, ni po čemu izuzetak niti čudo neviđeno, nego samo dalje mrvljenje i truljenje onoga što je gangrena napala još mnogo ranije. Kritikovati ovu farsu i šaradu sa polazne tačke po kojoj „bunjevački jezik ne postoji“ (nego je to samo jedan živopisni lokalni dijalekt, kao i desetine drugih od Sutle do Vardara) ima temelja i smisla samo ako isti kriterijum primenimo i na njegovu „stariju braću“, tj. na srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezik, jer ovi takođe ne postoje kao zasebni jezici koji bi se mogli iole ozbiljno izdvojiti iz skupne novoštokavske osnove. Ali iza njih, za razliku od bunjevačkog, stoje tzv. matične države i njihove akademske industrije za proizvodnju pompeznog paranaučnog smeća koje te „jezike nahvao“ stalno iznova priziva i stvara iz pepela.
Zato je ovo s bunjevačkim podjednako apsurdno, ali je barem manje tragično, a više zabavno. Recimo, najnovija odluka lokalnih vlasti, logično proizilazeća iz „jezikizacije“ bunjevačkog govora, jeste da naselja u subotičkoj opštini dobiju i svoje službene nazive „na bunjevačkom“, pa će se tako i ta prekrasna varoš na severu Bačke (bajdvej, odjednom je i „varoš“ proglašena za specifično bunjevačku reč!? Ulažem prigovor i tražim veštačenje!) ubuduće, osim Subotica, Суботица i Szabadka, službeno zvati i – Subatica. A na prilazima gradu će, pretpostavljam, pisati i: „Dabradašli u Subaticu“!
Nije to loše, ali zašto su ostali samoglasnici diskriminisani? Očekujem da se pojave nove etničke grupe koje će istaći svoje legitimne pretenzije prema trenutno neraspoređenim samoglasnicima, pa bismo mogli dobiti i nazive Subetica, Subitica i Subutica. Smešno, smiješno ili smišno? Mindegy.
(Autonomija)
Kommentek
Ehhez a cikkhez még nem fűztek megjegyzést.
Komment írásához be kell jelentkeznie.
Legfrissebb
A vajdasági magyar kisebbség szellemi egységének ápolója
A minap Németh László a Belgrádi Főegyházmegye érseke, a kisebbségi magyar politikusokkal ellentétben emberi hangon és >
„Ezek nácik”
A parlamentben durva szavak hangzanak el. Ezek nácik, mutogat Ana Brnabić a szerbiai parlement elnöke az >
A VALÓSÁG VISSZAVÁG
Vučić elnök azt szeretné, ha nem tudnánk megkülönböztetni a jót a rossztól, a hamisat a valóstól, >
Az uralkodó osztály a saját propagandájának áldozata lett
A kormánypolitikusok náciknak nevezik a fiatalokat, illetve a mögöttük rejtezgető „felbujtogatókat”. Nyilvánvaló, hogy nem erről van >
Édentől balra
Ezért is írtam az esszé végén, hogy az „út keresése vereséggel végződhet”, de a „vereségnek megszületnek >
A SÖTÉTSÉG TERJESZTŐI
Mindebből az derül ki, Pásztor Vučić szavait ismételgeti, továbbra is szorgalmazza, hogy a közösség felejtsen el >
Eltűnt a türelmes középút
Az ember vagy ide, vagy ide kényszerül. Mindeközben az írástudók sopánkodnak, hogy nincs többé társadalmi befolyása >
„EGY KÖZÖSSÉG, EGY PÁRT, EGY VEZÉR”
Fremond Árpád és Juhász Bálint általában, a különböző eseményeken többnyire úgy jelennek meg, mint a pártelnök >
Magyar, szerb két jó barát?
Együtt harcol? Nem áprilisi 1-i tréfa volt a hír, hogy a magyar és az akkor lemondásban >
SZERB VILÁGOT ÉPÍTŐ KISEBBSÉG(ÜGY)I MINISZTEREK
Demo Beriša is csak az egyik a Đuro Macut bosszúállónak is nevezett kormánya lojalista miniszterei közül. >
A kíméletlen múlt utánunk nyúl
A múlt nem csak szép, hanem sokszor kíméletlen is, utánunk nyúl, akkor is, ha ennek nem >
Az aranykorról szóló narratíva hitelét vesztette
A polgárok érzékenyebbé váltak a baljósan terjedő korrupcióra, amit Vučić elnök is érzékelt, ezért ezekben a >