2024. július 27. szombat
Ma Olga, Liliána, Natália névnap van.
Alapító: Bódis Gábor & Németh Árpád (MCMXC)

Fiók

Felhasználónév:

Jelszó:

Legnépszerűbb

Végre egy örömhír: a kvótareferendumon a határon túli magyar állampolgárok is részt vehetnek

És ez még jobb: akinek nincs magyarországi lakcíme, levélben adhatja le szavazatát. >

Tovább

Egy „Széchenyi-idézet” nyomában

„Minden nemzetnek olyan kormánya van, aminőt érdemel. Ha valami oknál fogva ostoba vagy komisz emberek >

Tovább

Szeles Mónika exkluzív

1986-ban Mónika valahol Dél-Amerikában megnyerte a korosztályos világbajnokságot, s amikor hazajött, akkor készítettem vele ezt >

Tovább

Európa, a vén kurva

E sorok írójának csak az a törté­nelmi tapasztalat jutott osztályrészéül, hogy hintalovazás közben hallgassa végig az >

Tovább

The Orbán family’s enrichment with a little government help

„Azt hiszem elképednénk a jelenlegi magyar miniszterelnök korrumpáltságának mélységétől.” Hungarian Spectrum: >

Tovább

Churchill és Bódis békés szivarozása helyett jaltai konferencia

Tulajdonképpen egy farsangi szivarozáson kellett volna találkoznia a krími félszigeten Churchillnek és Bódisnak 1945 februárjában – >

Tovább

A gyertyák csonkig égnek

„Az ember lassan öregszik meg: először az élethez és az emberekhez való kedve öregszik.” Márai Sándor >

Tovább

Egyik gyakornokunk szülinapját ünnepeltük

A bohókás ünnepeltet a kezében tartott tábláról lehet felismerni, amelyik egyben az életkorát is jelzi. Még fiatal, >

Tovább

A kiválasztott nép ilyennek látja Európát

Spitzertől: >

Tovább

A fehér kabát

Gabor,I like your white coat.Your pal,Tony Curtis >

Tovább

A Napló Naplója

Kissé élcelődve azt meséltük, hogy minden a Magyarzó Pistike bálján kezdődött, amikor Árpád a söntésnél találkozott >

Tovább

Szeretet

Amíg egy férfi új autóját fényezte, a kisfia felvett egy követ, és vonalakat karcolt az autó >

Tovább

Napi ajánló

DO ORADEE I NAZAD

DO ORADEE I NAZAD

I dodje treći dan za povratak I sabiranje utisaka. Nismo mi saznale kako Rumuni žive, čime su zadovoljni, čime ne, koliko je surov liberalni kapitalizam u Drakulinoj domovini, da li je Laura zaista drastično smanjila korupciju da bi to osetio običan gradjanin... Ali osetili smo dah Evrope. Čaušesku je prošlost. Staljinizam je prošlost. U obračunu sa ideološkim stegama nisu se okovali novim.  Mi smo, vodjeni našim GPS-om,  prošli u povratku još više sela I seoceta pogranične Rumunije,da bismo u Srpskoj Crnji ušle u svoju radikalsku Srbiju I utolile glad u Vučici u kojoj nude sečuansku piletinu i tri leće poslasticu. A mi naručili krmenadle I svinjska rebarca. Branka Mihajlović:

Nas tri (Goca, Mira i ja) krenule na trodnevni izlet u Rumuniju. Zapravo, jednodnevni, ako se ne računaju neočekivana puna dva dana na putu. Dakle, napunile smo gepek i pola zadnjeg sedišta našim koferima, kesama, rančevima, torbama I torbicama,  ( da budem poštena, najviše mojim nepotrebnim tovarom koji na svako putovanje nosim I vraćam neupotrebljen) uz Gocin paket od 12 flaša vode (?)... i krenule u nedelju ujutro. Gocin Rendal nam namestio GPS sa odredištem Oradea negde u Transilvaniji a da ni jedna od nas nije znala zašto baš tamo idemo. Čak ni Mira koja nam je predložila još dva i nešto sata vožnje od prvobitnog plana da posetimo mnogo bliži čuveni Arad. E, taj GPS nam je zamalo "došao glave". Vodao nas je po svim selima i seocima u jugozapadnoj I severozapadoj Rumuniji. Šta zna engleski vodič gde je autoput (za koji smo uredno kupile vinjete) šta on zna da najkraći put nije i najudobniji za damsku vožnju! U dobrom raspoloženju dokopasmo se predveče Oradee na granici sa Madjarskom, otvorismo jedna vrata zgrade u kojoj je naš zakupljeni apartman, pa druga dvorišna vrata, uspesmo se sa našim tovarom do VISOKOG drugog sprata, pa otključasmo  balkonska vrata i najzad poslednja od našeg udobnog, blistavo čistog apartmana. 

I pred kraj prvog dana krenusmo da vidimo zašto smo došle u zapadnu Transilvaniju gde nema ni jednog Drakulinog dvorca da nam malo podigne adrenalin.

I tu počinje ozbiljna priča o nekad Čauševskovoj Rumuniji iza gvozdene Staljinove   Brežnjevljeve neprobojne gvozdene zavese. Rumunije koju pamte bivše drugarice a sada  gospodje koje su odrastale u Titovoj Jugoslaviji, za tadašnje Rumune  željeni svet slobode i blagostanja. Države koja je za tadašnje Rumune bila prolaz za prebeg iz zemlje bračnog para Čauskua. Toliko željene slobode da su reskirali metak u hladnom Dunavu  svojih nemilosrdnih graničara.

Od te Rumunije u današnjem Oradeu, pograničnom turističkom mestu sa sačuvanim austriugarskim nasledjem, ni traga. Pardon, ima ih na bedzevima za turiste sa slikama omrznutog bračnog para koji je završio u nemilosrdnoj osveti na nekom pločniku. 

I sad, decenijama kasnije evo bivših Jugoslenki u toj Rumuniji, u, za njihovu novu skraćenu  domovinu,   nedostižnoj EU.

Došle iz ratom razorene države koje više nema, došle iz države u čeličnom radikalskom zagrljaju koja još sanja Šešeljeve snove,  u kojoj sanja zagrljaj sa Putinovom Rusijom.  I danas, uoči ko zna kojih po redu izbora u pokušaju da preusmeri ovaj posrnuli brod.

Krenule smo u turističku šetnju da se prizemimo. I prizemismo se brzo. Neću vam opisivati ostavštinu Marije Terezije. Kitnjasta secesionistička zdanja, veliki trgovi, očuvanu tvrdjavu, raskošnu gradsku kuću i još raskošniju zgradu  gradskog teatra, prostrane trgove, katoličke I pravoslavne crkve,  kitnjaste mostiće... Ne. Gospodje iz današnjeg Šapićevog Beograda sa neskrivenom zavišću su gledale u popločane trgove I ulice bez ijedne razvaljene pločice, uzalud tražile makar jedan bačen pikavac ili papir od masnog usputnog obroka, uzalud strepele da će sklad austrugarske arhitekture preseći neka novotarija u arapskoj izvedbi Oradea na vodi ( gradić, nešto manji od Novog Sada preseca mirišljava, prozirna reka)... Zalud smo tražile oronule fasade, balkone koji samo što se nisu stropoštali na glavu prolaznika, posečeno drveće, zabetonirane parkove. Sve vreme nešto nam nedostajalo. Saobraćajna buka u gradu sa javnim prevozom.  Dok nismo ugledale nečujne tramvaje koji su klizili po novim šinama. Kroz čije se sveže oprane prozore vide  putnici koji udobno sede u polupraznom vozilu.

I gradski autobusi nečujno prolaze sa po kojim putnikom.

Sutradan smo prešle deset km u šetnji ovim gradićem sa centrom ispresecanim pešačkim zonama. Gradić po meri pešaka. Ponedeljak, ni čuvena sinagoga ni muzeji nisu bili otvoreni ( novinarke zaboravile da se ponedeljkom ne ide u jednodnevni turizam), povremena prolećna kiša je bezuspešno pokušala da nas omete.

I dodje treći dan za povratak I sabiranje utisaka. Nismo mi saznale kako Rumuni žive, čime su zadovoljni, čime ne, koliko je surov liberalni kapitalizam u Drakulinoj domovini, da li je Laura zaista drastično smanjila korupciju da bi to osetio običan gradjanin... Ali osetili smo dah Evrope. Čaušesku je prošlost. Staljinizam je prošlost. U obračunu sa ideološkim stegama nisu se okovali novim. 

Mi smo, vodjeni našim GPS-om,  prošli u povratku još više sela I seoceta pogranične Rumunije,da bismo u Srpskoj Crnji ušle u svoju radikalsku Srbiju I utolile glad u Vučici u kojoj nude sečuansku piletinu i tri leće poslasticu. A mi naručili krmenadle I svinjska rebarca.

Stigle posle devet sati levo desno, napred nazad vožnje pod ručnom kočnicom i bez nje,  u predizborni, još samo kratko (???) Šapićev Beograd.

Planiramo novi izlet. Ne menjam ni GPS ni vožnju sa dve vremešne dame za volanom ( jedna ne zna gde je desno a gde levo, druga pojma nema da čita GOOGLE MAPU, pa samo što se ne počupaju.. Treća ( ja) zvoca sa udobnog zadnjeg sedišta- smanji brzinu I stani da cucnem u kukuruzištu) .  Predložite nam sledeću destinaciju.

2024. május 22.
Küldje tovább ezt a cikket.

Kommentek

Ehhez a cikkhez még nem fűztek megjegyzést.

Komment írásához be kell jelentkeznie.

Legfrissebb

Küzdelem a parancsuralmi hatalom túlkapásai ellen

A belgrádi és a nagykikindai rendezvények betiltásának fontos vonatkozása, hogy hosszú idő után a vajdasági magyar >

Tovább

A PÁRTPOLITIKAI LABDA VISSZAPATTANT AZ ÚJVIDÉKI EGYETEMEN

Az egész Újvidéki Egyetem és az univerzitási autonómia szellemiségének meggyalázása zajlik Madić rektor mandátuma és vezetése >

Tovább

„Hol tart a kisebbségvédelmi keretegyezmény megvalósulása”?

Az MNT bábelnöke azt sem említette, hogy a legfrissebb népszámlálás szerint tíz év alatt Szerbiában 70.000 >

Tovább

A tájékoztatás és a nézők megalázása!

Az ilyenfajta (propaganda) tájékoztatás a VMSZ és a vele hatalmi koalícióban lévő nacionalista Szerb Haladó Párt >

Tovább

El nem képzelt riport

Az eset azért is érthetetlen, mert attól, hogy kilenc író felolvas maximum ötven embernek, még a >

Tovább

Újhold

Hazafelé láttam ám, hogy nemigen látom a felkelő holdat, csak a vékony karimáját, a sejtelmes kiflit: >

Tovább

Politikai fikuszok (kirakat)találkozója

Képtelenség elvárni, hogy Juhász és Žigmanov most majd „felülvizsgálják és összefoglalják” a nemzeti tanácsokról szóló törvény >

Tovább

A Mirdita esete a rendőrséggel

Történt ugyanis, hogy az előző nap vagy 150 szélsőjobbos demonstrált a másnapra tervezett rendezvény színtere előtt, >

Tovább

Vučić „szerb világot” épít – a VMSZ „stratégiai partnere”!

A négyszemközti találkozók arra utalnak, hogy a junior pártvezér ilyen tekintetben is apja önkényuralkodói nyomdokain halad, >

Tovább

A nemzeti kisebbségek Európa árvái lettek

Utána a helybeliek népviseletben néptáncokat lejtenek és népdalokat énekelnek, hogy bebizonyosodjon milyen hűségesen őrzik a nemzeti >

Tovább

Politikai pornográfia: a VMSZ kiszolgálja a Fideszt és a SNS-t is!

A helyzethez illő közösségfelmérő elemzés és vita helyett az értelmiségi húzóerőt vesztett párt szimpla fogáshoz folyamodott: >

Tovább

Egy lapra feltenni mindent

Jó volna, ha a balliberális tábor azon része, amelyik épp csak kannibalizmussal nem vádolta meg Magyar >

Tovább